Pogon.hr

U nedjelju, 11. rujna, u Velikoj dvorani Pogona Jedinstvo izvest će se treća po redu od čak šest ovosezonskoih produkcija Pogonatora – inkubatora suvremenog plesa i kazališta. Radi se o dramsko-akcijskom istraživanju socijalne stigme i mobbinga kroz teatar i pokret – Dosta! u organizaciji Udruge za prevenciju stigmatizacije i edukaciju teatrom – UPSET. Više o projektu nam je otkrio Ivan Hromatko, jedan od voditelja projekta i autor dramsko-akcijskog modela istraživanja korištenom u radu.

U tijeku je dramsko-akcijska radionica na temu mobbinga za koju je bio raspisan poziv za sudjelovanje. Kakav je sastav sudionika, odnosno budućih izvođača?

Sudionici su se prijavili putem online upitnika koji u sebi sadrži i anketu o mobbingu u Hrvatskoj. Među prijavljenima ima više žena i zaposlenih osoba srednjih godina. Pretežno se radi o osobama koje su iskusile mobbing ili ih tema interesira profesionalno.

Da li je moguće detektirati približno točno stanje o mobbingu u Hrvatskoj obzirom na problem šutnje?

U ovom trenutku nemam konkretnih podataka, ali znam da su predstavnici udruge Mobbing u više navrata izjavili da je mobbing u Hrvatskoj u porastu. Oni taj porast mjere po broju poziva koje dobivaju u udruzi tako da njihova izjava djeluje utemeljeno i ne bazira se na “osjećaju” da se mobbing povećao.

U Hrvatskoj se žrtve mobbinga mogu javiti udruzi Mobbing koja im može pomoći savjetom. No, prema postojećim Zakonom o radu, žrtva mobbinga se zapravo treba javiti svojim nadređenima, a to, pogotovo u malim poduzećima ili udrugama, često znači da se morate javiti osobi koja je nad vama vršila mobbing. Za razliku od malih poduzeća, u većim poduzećima se imenuje osoba koja se bavi ovim situacijama, a kod većih poslodavaca i “većih” djelatnosti postoje sindikati koji mogu unutar poduzeća zaštiti i informirati radnike koji su postali žrtve mobbinga.

Premda će sudionici s potpunom slobodom kreirati svoj završni nastup, tu je i tim suradnika UPSET teatra koji će ih voditi – koja je njihova uloga u cijelom procesu?

Voditelji radionice smo Ivana Rončević i ja. Ivana je psihologinja i profesionalna plesačica te će sudionicima pomoći da temu mobbinga istraže kroz pokret i performativne umjetnosti, dok je sam ja doktor sociologije i autor dramsko-akcijskog modela istraživanja. Moje zaduženje jest vođenje istraživanja dok je Ivanina uloga uobličiti ono što proizađe iz sudionika u kvalitetan performans. Uz njih, priliku da rade sa sudionicima i sudjeluju u procesu istraživanja dajemo i volonterima Volonterskog centra Zagreb kojima se ovim putem zahvaljujemo.

Dosta! nastaje pomoću dramsko-akcijskog modela istraživanja. Koje su karakteristike tog modela?

Dramsko-akcijski model je primijenjeni model istraživanja koji povezuje prednosti sociologije s prednostima teatra, neformalnog obrazovanja i civilnog aktivizma ne bi li ostvario rezultate koji izlaze izvan znanstvenih krugova i doprinose pozitivnim promjenama u društvu. To je važno jer brojna kvalitetna istraživanja ostaju “zarobljena” u znanstvenim krugovima i potencijal nalaza tih istraživanja ostaje neiskorišten.

Model je nastao u duhu javne sociologije i teži ne samo istražiti teme od interesa javnosti nego zatim i artikulirati glas te javnosti i doprinijeti pozitivnim promjenama. To postižemo time što smo istraživački proces nadogradili prednostima koje nude teatar i performativne umjetnosti, a to su: sloboda od uloga, kritičnost i interakcija. Na taj način izmještamo istraživanje u prostor simboličkog teatra u kojem sudionici mogu istražiti društvene tabu teme, iskusiti Drugoga, te propitati norme i vrijednosti na način na koji u “ozbiljnoj” svakodnevnici ne bi mogli. To je izuzetna prednost teatra koji omogućuje interakciju onih koji su u svakodnevnom životu sukobljeni i kojima je interakcija “nezamisliva”.

Prolazeći kroz radionice, sudionici prolaze i kroz simboličku inicijaciju i stječu nove spoznaje, a zamjenom uloga oni mogu spoznati i one Druge koje u svakodnevnom životu izbjegavaju ili ih ne razumiju. Svako istraživanje završava javnim nastupom kojim sudionici mogu ukazati javnosti na istraženi društveni problem i prezentirati pozitivne akcije koje nadilaze taj problem, odnosno, predstaviti svojevrsna rješenja tog problema. Time dramsko-akcijski model postaje više od istraživanja i pokušava djelovati edukativno po sudionike i publiku, te potaknuti pozitivne promjene u društvu kroz javne nastupe i objavu video snimki nastupa.