Pogon.hr

15.-17.12. | Mala dvorana Pogona Jedinstvo | sudjeluju: Pavle Heidler, Elli Kuruş, Silvia Marchig, Marko Gutić Mižimakov, Sonja Pregrad, Kristina Semenova, Lea Vene | organizatori: Бükü, KV-Leipzig i Pogon | partner: Goethe Institut Kroatien | donatori: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Grad Zagreb  | ulaz: 0 kn

To bi mogla biti zajednica je vježba zajedničke mogućnosti djelovanja, performativni postav, odnosno zajedničke situacije oblikovane, isprobane i izvedene u/između KV-Leipziga i Pogona. To bi mogla biti zajednica pruža okvir za povezivanje različitih načina interakcije: razgovor, kretanje, sliku, analizu, diskusiju i fikciju istovremeno osiguravajući mogućnost izvedbe za sve uključene.

Projekt je rezultat trogodišnje razmjene (2015.- 2017.) u okviru projekta Intercity / Switchcity. Partner projekta je Goethe institut Zagreb, a donatori su Ministarstvo kulture Hrvatske i Grad Zagreb.

15.12.

| 17-20h | Lokalna mreža #Pogon Kon-Tiki | Elli Kuruş

Lokalna mreža #Pogon Kon-Tiki nastoji stvoriti i aktualizirati zajednicu povezujući sudionike s njihovim virtualnim imaginarnim. Mreža uključuje posjetitelje galerije tako da oni sami stvaraju svoje virtualne avatare koji zatim nastanjuju virtualnu kopiju galerijskog prostora u računalnoj igri Sims4. Tijekom izložbe stvaraju se male prilagodbe i “modovi” kako bi izložbeni prostor bio “podnošljiv” za avatare.
Funkcionirajući kao digitalni ready made igra pruža razigrano mjesto usporedbe, raspravljanja i razmišljanja o razlici između praksi unutar digitalnih i fizičkih prostora.
Njegova jukstapozicija digitalne i materijalne zajednice stvara kontinuirani sukob virtualne i fizičke prakse, kontinuirano mjereći jednu nasuprot druge.
Jednom davno, virtualni prostori obećali su krivotvoriti čovječanstvo u globalnu zajednicu uglednih građana, imajući u vidu veliko prostranstvo kiberprostora u elijanskoj harmoniji.
Ovo pastoralno obećanje pretvorilo se u sotonski smijeh, budući da je virtualno sada duboka, dvosmislena i zagušena zona, koja daje jednake mogućnosti mržnji i suosjećanju, poništavajući postojeće okove koliko i stvarajući nove.
Pogon Kon-Tiki nas poziva na putovanje koje ponovno otkriva ovo zaboravljeno obećanje, istražujući neizvjesne odnose između fizikalnih / digitalnih prostora i komunalnog života.

15.12.

20h | Corpus Collective | video projekcije u tri dijela | kurator Kris-tina Semenova

Je li nagon za izmišljanjem i pronalaženjem sebe ispunjavajuć?
Postoji li potreba za proširivanjem svih ustaljenih granica tjelesnih, bioloških i psihičkih ograničenja?
Je li pojedinačno tijelo već internaliziralo digitalnu snagu?
Je li ‘homo technicus’ posljednja fikcija, hiper, kvantificirani ja, optimiziran i kontroli-ran, otuđen i hipnotiziran?
Jesmo li već kiborzi i stranci daleke budućnosti?
Polifonijska video priča, corpus collective ‘istražuje utjecaj tehnologije na proizvod-nju suvremenog subjekta, njegove želje, strahove i čežnje u tehnološkim svjeto-vima. Predstavljeni video umjetnici iz Leipziga: Pau-la Abalos, ART’N’MORE, Anna Baronowski, Charlotte Eifler, Stefan Hurtig, Marie-Eve Levasseur, Katharina Nesterowa, Jakub Šimčik, Robert Sieg, V.I.P.

16.12.

17-20h | Lokalna mreža #Pogon Kon-Tiki | Elli Kuruş

15-20h | Posljednji sastanak sastanaka za ponovni susret s drugim | Pavleheidler, Marko Gutić Mižimakov, Sonja Pregrad i Silvia Marchig

Tijekom jednoipolgodišnjeg projekta, uživali smo se suočavati s drugošću. Drugost s kojim smo se suočili materijalizirala se u praksi koju smo susreli na putu drugačijeg od našeg. Kustoske prakse, na primjer; organizacijske prakse, druge umjetničke prakse drugih kolektiva i konačno – praksa prisustvovanja, osobne za svakog gosta koji je posjetio javni događaj kojeg smo organizirali. Ti događaji, ti susreti održavali su prostor znatiželje, prijevoda, odnosa i “iskustva raznolikosti, umjesto konceptual-iziranja raznolikosti”.

Serija izvedbenih i participativnih praksi razvijena je kao odgovor na i za navigaciju veza tijekom “sastanka”. To su: To bi mogla biti zajednica / tarot sesija, Tarot Meta, Séance i À la Glečer. Takve prakse su osmišljene kako bi organizirale real time ak-tivnost oko sadržaja koji motivira pojedince da budu u interakciji. Te su prakse napravljene kako bi aktivnost bila vidljiva, performativno govoreći, i organizirala vid-ljivu aktivnost na način koji bi omogućio afirmaciju koncentracije koja održava pojačanu percepciju; vrstu percepcije koja otvara put do suptilne, ali intenzivne in-terakcije i komunikacije. Sve je to učinjeno kao pokušaj kontinuiranog potvrđivanja stvarnosti “naša tijela – u odnosu”. Posljednji tjedan rada u okviru ovog projekta pruža nam priliku za pregled i katalogizaciju spomenutih praksi i odgovarajućih is-kustava; i za dijeljenje našeg “sažetka” – razmišljanja, dokumentacije i akcije – ti-jekom jednog javnog događaja koji bi se mogao nazvati posljednjim sastankom sastanaka za ponovni susret s drugima.

17.12.

17-19h | Lokalna mreža #Pogon Kon-Tiki | Elli Kuruş

19-21h | Prezentacija umjetničke knjige koju su uredile Lea Vene i Kristina Semenova + Meta-tarot sesija – razmjena opservacija, refleksije i doku-menata prikupljenih u procesu putovanja i igranja igre.

Zaigrano praktično istraživanje odgovornosti pojedinca za ono što je zajedničko kroz igru s tarot kartama. Igri je cilj svaki odnos moći učiniti privremenim, bilo koji osjećaj završetka prolaznim. Kroz kontinuiranu reinvenciju ispituje i istražuje individualnu instrumentalizaciju vlastitih (društvenih i političkih) djelovanja. Drugim riječima, ova igra i njena pravila su u rukama igrača.

Špil ovih karata proputovao je svijet, uvijek u rukama jednog od igrača. Svaki igrač koji je igrao igru vježbao je svoje kreativno igranje na špilu, mijenjajući tako izgled karata (barem) do iduće partije. Svaki objekt / gesta / osoba uključena u igru istov-remeno je stvarna i izmišljena / izvedena / metafora; na isti način kao što su i tarot karte simboličke, ali i konkretne, arhetipske, ali i slučajne, čarobne, ali i svjetovne. Svaka funkcionira kao zaslon za projekciju individualnih želja i materijalizacije indi-vidualnih djelatnosti.

Ova je igra razvijena u pokušaju dokumentiranja procesa razmišljanja o kolektivite-tu.
Pravila igre su postavljena tako da afirmiraju sposobnost svakog igrača. S obzirom na to da smo društvena bića – svi mi zapravo stručnjaci u području kolektivnog razmišljanja i kolektivne akcije.