Pogon.hr

U  sklopu Pogonovog programa razmjene umjetnika s Akademie Schloss Solitude, na studijskom boravku u Zagrebu trenutno se nalazi rumunjski umjetnik Jean-Lorin Sterian.

On je istraživač, pisac, umjetnik i performer Bukurešta, u Rumunjskoj, gdje je 1998. diplomirao novinarstvo. Magistrirao je antropologiju na Școala Naţională de Studii Politice și Administrative (SNSPA) 2009. godine i “Society, Multimedia, Spectacle“. 2016. je započeo doktorski studij na SNSPA i istraživanje “homemade“ kulture.

2008. otvorio je ”lorgean kazalište“, prvo kazalište u dnevnom boravku u Rumunjskoj, a od 2014. godine vodi HomeFest, umjetnički festival koji se održava isključivo u kućama i stanovima. Objavio je nekoliko romana i jednu knjigu vezanu uz antropološko iskustvo pretvaranja vlastite kuće u javni prostor za nastupe. Od 2009. zainteresiran je za umjetnost performansa i suvremenog plesa.

Tokom boravka u Zagrebu organizirat će umjetnički događaj kojeg je nazvao lorgennale, svojevrsno performativno putujuće bijenale koje se događa samo u stanovima.

Pročitajte više o Jean-Lorinu i radu koji priprema u intervjuu.


1. Godinama si radio kao novinar za life-style časopise, točnije za Playboy. Trenutnose baviš područjima kao što su antropologija, kazalište, performans i suvremeni ples. Koja je poveznica između ovih područja i koristiš li iskustva iz jednog područja u drugima?

Počeo sam raditi kao life-style novinar na zadnjim godinama studija. Osim prve dvije godine, mrzio sam ovaj posao. Kasnije sam napisao i dvije drame koje opisuju taj veliki, lažni, blistavi svijet. 2005. godine sam dao otkaz i započeo novi život. Do prije nekoliko godina bio sam posvećen književnosti i uvjeren kako mi je suđeno da budem pisac. Nakon što sam objavio nekoliko knjiga, moje uvjerenje o pisanju kao sudbini je srećom iščeznulo. Deset godina nakon mature magistrirao sam antropologiju i to mi je otvorilo oči. To se razdoblje podudara i s otvaranjem lorgean kazališta. Pretvorio sam svoj magistarski rad u knjigu u kojoj sam, između ostalog, proniknuo u ono što mi se dogodilo nakon što sam svoj stan pretvorio u javni prostor. Gostovanje niza predstava i performansa u stanu dovelo je do kontinuirane interakcije s različitim umjetnicima i projektima. Neizbježno, ove interakcije su polagano krenule mijenjati moje interese i motive. Kada sada govorim o sebi kažem: ”Nekada sam bio pisac.” – jer mi je teško zamisliti da opet radim dvije do tri godine na knjizi. Iako, tema mog prvog performansa je upravo bio čin pisanja. Trebalo mi je nekoliko godina da mi postane ugodno predstavljati se kao performans umjetnik. I dalje prezirem masovne medije, ali novinarske godine su me naučile tehnikama intervjua (dobar sam slušatelj) i određenoj objektivnosti koja je bitna u antropologiji. Možda upravo zbog toga što sam godinama bio life-style novinar, gdje je sve senzacija, sada toliko uživam u arte poveri. Kada se istakne na prikladan način, banalnost može biti jako smislena.

2. Trenutno na doktorskom studiju na SNSPA u Bukureštu istražuješ »homemade« kulturu. Možeš li objasniti značenje tog pojma, na što se sve odnosi i zašto ti je zanimljiv? 

Nisam više siguran da li sam ja taj koji je odabrao to područje ili je to područje odabralo mene. Uvijek sam se osjećao dobro u domovima drugih. Volim svoju kuću, ali sigurno to nije dovoljno. Trebam je napustiti s vremena na vrijeme, kako bih uživao u njoj kada se vratim. Ili vidjeti kako se moj dom reflektira u očima drugih. Dva ili tri mjeseca prije početka HomeFesta posjećivao sam stanove kako bih procijenio njihovu umjetničku vrijednost. Ako bi imalo smisla, mogao bih pokrenuti kulturnu agenciju za nekretnine. Gdje drugi vide dnevnu sobu, ja vidim pozornicu. I nisam jedini. Drago mi je da velik broj ljudi otvara svoje domove drugima. To je jedna od mnogih lijepih stvari koje volim u Bukureštu. Naravno, drugima se ovo dogodi jednom godišnje i osvježi njihov habitat. Obična kućna kutija se pretvori u magičnu kutiju. S druge strane, na kulturna događanja utječe kućni prostor u kojem se izvode. Definirao sam kućnu kutiju kao prostor u kojem se performativni umjetnički činovi događaju namjerno. Ona se aktivira kada se dogodi susret između umjetničkih radova i javnosti, susret koji je posredovan prostorom. ”Homemade” kultura je ono što proizlazi iz ovog susreta. Živi produkt generiran “u” i “od strane” kućnog prostora.

3. Otvorio si lorgean kazalište 2008. godine, prvo kazalište u dnevnom boravku u Rumunjskoj i od 2014. godine vodiš HomeFest, festival koji se održava u kućama i stanovima. Otkud dolazi taj tvoj interes za privatnom sferom?  

 Oduvijek sam uživao kreirati različite okvire za zbližavanje ljudi. Za mene je umjetnost manifestacija estetskog istraživanja – svjesnog ili nesvjesnog. Svi se trudimo razumjeti našu unutarnju pokretačku silu i odgovoriti na pitanje: “Zašto radim to što radim?” Umjetnički radovi su u isto vrijeme i pitanje i odgovor. Studij antropologije mi je dao priliku da razumijem ulogu konteksta, da istražujem segmente kako bih razumio fenomen. Uvid koji je vrlo koristan u umjetnosti. Možda sam ja umjetnik socijalnog konteksta. U svakom slučaju to je moje nadraže područje. U mom radu ključne riječi su socijalna maska, izlaganje, vanjska perspektiva, prezentacija sebe. Kućni prostor je najbolje mjesto za istraživanje ovih pitanja, a sve što trebam saznati o osobi i društvu u kojem ta osoba živi nalazi se unutar ta četiri zida. Mislim da je dom nesvjesni dio društva, duboko skriveni dio koji donosi najvažnije odluke.

4. Koju vrstu umjetničkih disciplina tvoj rad uključuje i što će publika/posjetitelji tvojih radova doživjeti?

Lorgennale odražava moje interese. Iako se baziraju na skromnom i intimnom prostoru, oni su široki. Ali, kao u svakom performansu, moraš biti tamo kako bi saznao o čemu se radi. Tijekom performansa više volim gledati izraze posjetitelja nego ono što se događa na ”pozornici”. Osim umjetničke namjere, Lorgennale ispituje odnose između ljudi i njihovog grada, ispituje koliko su ljudi spremni za otvaranje svojih domova ljudima koje ne poznaju. U Bukureštu i Berlinu ovo dosta dobro funkcionira. Mislim da je to svojevrsno ogledalo grada u kojem se događa. To je ono što mogu ponuditi gradu koji me je udomio, magični alat koji posreduje ono što i meni grad nudi.

5. Reci nam nešto o svom iskustvu u Zagrebu do sada i što planiraš napraviti dok si tu?

Do sada sam upoznao neke umjetnike, posjetio dva festivala performansa i nekoliko muzeja, plutao na brodu u Osijeku… Čitao sam u Botaničkom vrtu i igrao stolni nogomet u Medici. Nisam još posjetio ničiji dom, ali čini mi se kao da će se to uskoro dogoditi. Najzanimljivije razdoblje tek slijedi. Moj je plan organizirati događanje koje sam nazvao lorgennale, svojevrsno performativno putujuće bijenale koje se događa isključivo u stanovima. Zagreb će ugostiti pilot izdanje, a zatim će lorgennale lutati Europom, od grada do grada. Za vrijeme lorgennalea predstavit ću dva rada: instalaciju i performans nazvan ”Behind the wall” i ”Striptease show” u suradnji s francuskom koreografkinjom Alice Ponce. Sva ostala događanja predvodit će domaći autori. Htio bih da oni stvore specijalni performans za kućni prostor, iz kategorije ”Uvijek sam želio ovo napraviti”. Volim razmišljati kako stanovi u kojima će se dogoditi ovi umjetnički događaji više nikada neće biti isti, a da će svi uključeni – domaćini, umjetnici i publika – dobiti iskustvo za pamćenje.