Pogon.hr

Pogon Jedinstvo | velika dvorana |  3.12., 20 h , otvorenje |  izložba ostaje otvorena 4. – 6.12. od 16h-21h | Organizator: Galerije 90-60-90 | vodstvo kroz izložbu: svaki dan u 18h umjetnik posjetitelje vodi kroz izložbu
U Pogonu Jedinstvo u četvrtak, 3. prosinca, bit će otvorena izložba istaknutog hrvatskog multimedijskog umjetnika srednje generacije Sandra Đukića pod nazivom “Potrošeni oblik – The Outworn Structure”. Izložba je dio tematskog ciklusa izložbi pod nazivom “Vrijeme” u organizaciji Galerije 90-60-90.

“Radi se o multimedijalnom radu – instalaciji, kombinaciji videa i analogne fotografske arhive – artist book-ova, koji se bavi problemom vremena, odnosno trajanjem i prolaznosti društveno – povijesnih fenomena. I u ovoj seriji postoji subjekt, samo što je sada šahiste zamjenila tvornica – Željezara Sisak, negdašnji industrijski gigant i ponos socijalističke izgradnje i napretka. Što je od tog modernističkog kompleksa ostalo danas, nakon 20-tak godina tranzicije, pretvorbe i promjene tehnološke i ekonomske paradigme, jasno govore autorove fotografije velikog formata snimljene vidljivim sugestivnim autorskim pečatom. Te fotografije svjedoče o nemaru društva o svom (u ovom slučaju vrijednom industrijskom) nasljeđu, kao i nebrizi o njegovim akterima, odnosno radnicima koji su svojom proizvodnjomo nekad u toj tvornici stjecali znatne prihode. Najjednostavnije rečeno serija „Potrošeni oblik – The Outworn Structure“ odraz je društva u kojem živimo i kao takva zauzima svoje mjesto u Đukićevim, ali ne i samo njegovim arhivima. Ovom serijom Sandro Đukić potvrđuje načelo da je autorski osmišljena i tehnološki korektno provedena dokumentacija najbolji kritičar stvarnosti, a da ujedno svojim, u biti ekspresivnim narativom, konstataciju smješta u umjetničke sfere. Treći segment ove izložbe je video rad Daydream koji svojom meditativno – kontemplativnom aurom zaokružuje izložene cjeline i poziva nas da smireno promislimo o svijetu u kojem živimo, o vrijednostima i nedostacima prošlosti, te o našoj budućnosti koju bi trebalo prestati kreirati jeftinim konzumerizmom, već individualnom duhovnom nadgradnjom, koja je taj svijet do sada i pokretala.” (Iz teksta Mladena Lučića, Potrošeni oblici)

POTROŠENI OBLICI, Mladen Lučić

”Istaknuti hrvatski multimedijski umjetnik srednje generacije Sandro Đukić, dobro je poznat pulskoj i istarskoj likovnoj publici jer se s njegovim radom često susretala. Đukić je izlagao u Puli na dvije manifestacije Tu smo (2010. i 2012. godine) i na izložbi Cinemaniac (2006); višekratno u Labinu gdje već godinama surađuje sa skupinom LAE; u Momjanu gdje je nekoliko puta sudjelovao na manifestaciji Visura Aperta, te na samostalnim izložbama u novigradskoj galeriji Rigo (1995.) i Galeriji Dante u Umagu (1995. i 1999. Godine). Manje je poznata činjenica da je njegova do sada najpoznatija autorska serija koja još i danas traje, Arhivi – biblioteke začeta upravo u Umagu i prvi put u njemu predstavljena u kultnoj galeriji Dante Marina Cetine. Taj ciklus, s kojim se autor u potpunosti identificira, eklatantan je primjer za work in progress, a koliko je on širokog pojma svjedoče različiti problemski pristupi, teme koje obrađuje, te brojna metodološka i tehnološka sredstva kojim se Đukić u njegovoj provedbi služi. To potvrđuje izložba u Muzeju suvremene umjetnosti Istre pod nazivom Potrošeni oblici koja se sastoji od tri izražajno i medijski različita segmenta, ali koji zajedno čine pažljivo izbalansiranu i osmišljenu cjelinu.

Rad Kings’ gambit kombinacija je performanca i svojevrsnog dokumentarističkog dnevnika. Fasciniran klasičnom umjetnošću Đukić je za boravka u Beču često posjećivao Kunsthistorisches Museum, a posebno je rado boravio u dvorani sa slikama majstora nizozemskog baroka. Odlučio je da u toj sali, čije slike simboliziraju početak građanskog društva – paradigme koju danas živimo, izvede performans koji se sastoji od igranja partije šaha s umjetnikom Slavenom Toljem. Prilično nestvarno izgleda ta igra dvojice suvremenih umjetnika u povijesnom i s današnje točke gledišta pomalo anakronom prostoru, ali neupitna je sinergija koja se akumulira i razvija tim začudnim srazom askeze i raskoši, duhovnog i materijalnog. Igranje šaha zahtjeva koncentraciju i britkost misli, ali istovremeno dopušta izvjesnu meditativnost koja nas izdvaja iz vremena u kojem živimo. Relacije između prošlosti i sadašnjosti, umjetnosti i znanosti, suvremenog i klasičnog, centra i provincije, teme su nijemog dijaloga koji putem šahovske partije vode ova dva umjetnika.

Prizor partije šaha koja se odvija u sredini dvorane prepune baroknih slika u pripadajući im pozlaćenim okvirima, nadrealan je i simboličan istovremeno, a svojom ikonološkom oznakom i jukstapozicijom potencira snagu individualne intelektualne i transcendentalne misli koja prolaznost života ne smatra tragedijom, te se priklanja duhovnim, a ne materijalnim vrijednostima.

Na izvjestan način, samo potpuno drugačijim narativom i izražajnim postupkom o tome progovara i rad „Potrošeni oblik – The Outworn Structure“.    Radi se o multimedijalnom radu – instalaciji, kombinaciji videa i analogne fotografske arhive – artist book-ova, koji se bavi problemom vremena, odnosno trajanjem i prolaznosti društveno – povijesnih fenomena. I u ovoj seriji postoji subjekt, samo što je sada šahiste zamjenila tvornica – Željezara Sisak, negdašnji industrijski gigant i ponos socijalističke izgradnje i napretka. Što je od tog modernističkog kompleksa ostalo danas, nakon 20-tak godina tranzicije, pretvorbe i promjene tehnološke i ekonomske paradigme, jasno govore autorove fotografije velikog formata snimljene vidljivim sugestivnim autorskim pečatom. Te fotografije svjedoče o nemaru društva o svom (u ovom slučaju vrijednom industrijskom) nasljeđu, kao i nebrizi o njegovim akterima, odnosno radnicima koji su svojom proizvodnjomo nekad u toj tvornici stjecali znatne prihode. Najjednostavnije rečeno serija „Potrošeni oblik – The Outworn Structure“ odraz je društva u kojem živimo i kao takva zauzima svoje mjesto u Đukićevim, ali ne i samo njegovim arhivima. Ovom serijom Sandro Đukić potvrđuje načelo da je autorski osmišljena i tehnološki korektno provedena dokumentacija najbolji kritičar stvarnosti, a da ujedno svojim, u biti ekspresivnim narativom, konstataciju smješta u umjetničke sfere. Treći segment ove izložbe je video rad Daydream koji svojom meditativno – kontemplativnom aurom zaokružuje izložene cjeline i poziva nas da smireno promislimo o svijetu u kojem živimo, o vrijednostima i nedostacima prošlosti, te o našoj budućnosti koju bi trebalo prestati kreirati jeftinim konzumerizmom, već individualnom duhovnom nadgradnjom, koja je taj svijet do sada i pokretala.”

( Tekst povodom izložbe u Muzeju suvremne umjetnosti Istre 2015.)