Site menu:


Pogon podržava

Search

Predstava “Hirošimo, ljubavi moja” u sklopu Festivala svjetskog kazališta u Pogonu Jedinstvo

Pogon JEDINSTVO | velika dvorana | 19. i 20.09. 2012. u 20:00 h | ulaz 180 / 200 kn |
organizator: Zagrebačko kazalište mladih
festivalska web stranica:  www.zagrebtheatrefestival.hr

Hirošimo, ljubavi moja“ sentimentalna je drama, točnije priča o strastvenoj vezi mlade Francuskinje i japanskog arhitekta. Ona je glumica koja dolazi u Japan snimiti film o miru nakon nuklearne katastrofe i pri tom upoznaje muškarca koji će je podsjetiti na prvu ljubav. Snimanje se privodi kraju, ostao je još samo jedan prizor. Ona se uskoro mora vratiti u Francusku gdje je čekaju suprug i djeca. Ona ima 32 godine. On je oženjen i otac obitelji, u svojim četrdesetima. Iako su oboje u braku, zajedno provode strastvenu noć nakon koje je on poziva da ostane u Hirošimi. Sreli su se, poželjeli jedno drugo snažno i iskreno, postali su ljubavnicima čija će veza trajati 24 sata…

Hirošimo, ljubavi moja“, tekst Marguerite Duras u obliku sinopsisa, kako ga sama naziva, prije svega je priča o ljubavi na mjestu koje je opustošio užas. To pismo odbija svaku sliku: “Ništa nisi vidio u Hirošimi. Ništa.” Ono seže sve do ideje o brisanju sjećanja na voljeno biće samo da bi se moglo živjeti dalje. U okviru neostvarive ljubavi počiva živo sjećanje na Drugi svjetski rat. Duras priznaje da nije moguće govoriti o užasu Hirošime: “Sve što možemo učiniti jest govoriti o nemogućnosti pripovijedanja o Hirošimi.

Hirošimo, ljubavi moja“ posvećuje se egzistencijalnim pitanjima sjećanja, onoga neizrecivoga – suočavanju s prevelikom boli, reinterpretacijom prošlosti, poslijeratnim nasiljem, poniženjem i okrutnom kaznom prema francuskim ženama koje su zavoljele njemačke vojnike.

Scenarija Marguerite Duras gledatelji će se sjetiti iz filma Alaina Resnaisa. Kad je 1959. premijerno prikazan u Cannesu, film je ostavio, prema riječima Jean-Luca Godarda, „dojam nezamisliv na osnovi onoga što je gledatelju poznato iz filmske povijesti“. Inovativnost se vidjela u asocijativnome povezivanju vizualizacije prošlosti s trenutačnim mentalnim i emotivnim stanjem protagonistice. Umetnute sekvence sjećanja na zbivanja u Neversu tijekom rata tvore autonomne jedinice pripovijedanja, fragmentarne i eliptične. Iznesene su prema emotivnoj i psihološkoj relevantnost i, a ne s obzirom na kauzalne i kronološke odnose. Izbor i slijed prikazanih sjećanja oponašaju proces prizivanja uspomena prema načelu postupnoga suočavanja s potisnutim traumatičnim zbivanjima: najprije se javljaju ugodna sjećanja, potim bolna, a na kraju ona s kojima se protagonistica najteže suočava. Prizori iz ratnoga Neversa i obnovljene Hirošime upućuju na međusobnu uvjetovanost suočavanja s traumom.

Redateljica Christine Letailleur izabrala je tekst Marguerite Duras jer obrađuje „jednu od temeljnih tema njezine umjetničke potrage, neiscrpno i krucijalno pitanje spoznavanja žudnje“.

Iz polumraka izranjaju dva naga tijela, uspravljena, povezana snagom osjećaja koji ih nadilaze. Jedva se dodiruju, oni su kao jedno u kratkome vremenu prije nego što će se vratiti svakodnevnim životima. Trenutak zauvijek upisan u njihovo pamćenje ranjeno Poviješću: nju je Oslobođenje dočekalo prokazanu jer je ljubila neprijatelja; on je preživio bombu u Hirošimi, koju sad nastanjuje grozota. Oni govore, njihove riječi isprekidane tišinama čine epsku poemu, nježnu na bizaran i užasan način. „Poetsko, filozofsko i političko djelo“, p iše Christine Letailleur, „nadahnjuje me Marguerite Duras, njezino promišljanje o ljubavi, radosti i seksualnoj slobodi žena. Junakinja predstave nije racionalna žena – izabire neostvarivu ljubav i prepušta joj se potpuno, dušom i tijelom. Sviđa mi se način na koji Duras tretira Povijest, kao je da iznova piše”.

 

Scenarij i tekstovi: Marguerite Duras
Režija i scenografija: Christine Letailleur
Oblikovatelj svjetla: Stéphane Colin
Oblikovatelj zvuka: Fred Morier
Glume: Valérie Lang, Hiroshi Ohta, Pier Lamandé
Koprodukcija: Théâtre Vidy, Lausanne
TNB-Centre européen théâtral et chorégraphique, Rennes
Francusko-japanski projekt podržali su Culturesfrance i Japan Foundation.

Trajanje: 1 sat i 30 minuta

www.vidy.ch
www.t-n-b.fr
www.zagrebtheatrefestival.hr