Pogon.hr

Izvještava: Emina Višnić

U Bruxellesu su u posljednje vrijeme održane dvije konferencije iz kojih se u velikoj mjeri mogu iščitati budući obrisi kulturnog djelovanja na razini Europske unije. Godišnja konferencija mreže Culture Action Europe (CAE) pod nazivom Act for Culture, Act for Europe (9. – 10. studenog) u bitnome je odredila poziciju civilnog društva u kulturi i njegovog smještanja u širi društveni i politički kontekst. Na skupu u organizaciji Europske komisije pod nazivom Culture in Motion 2012 (15. – 17. listopad) bilo je riječi o budućem programu Creative Europe i razvoju publike kao ključnom prioritetu programa te o europskim prijestolnicama kulture. Na prvom skupu, u sklopu programa European Audience: 2020 and beyond prezentirala sam naš partnerski projekt Corners, a kao potpredsjednica mreže Culture Action Europe, sudjelovala sam na godišnjoj skupštini mreže te sam zajedno s kolegom Chrisom Torchom (Intercult, Švedska) vodila konferenciju Act for Culture, Act for Europe.  Ovdje donosimo važne informacije i neke zaključke proizašle iz oba ta skupa.

Nužnost kulture

Profesionalci i stručnjaci za kulturu, njih oko 150 iz brojnih europskih zemalja, u dva su dana trajanja konferencije Act for Culture, Act for Europe razmatrali različita pitanja vezana uz budućnost kulture i njenu ulogu u društvenom razvitku. Za razliku od brojnih europskih kulturnih konferencija na kojima kulturnjaci najčešće razgovaraju jedni s drugima, ova je pružila širi pogled i dala različite perspektive na ulogu kulture i umjetnosti u razvoju društava, u izgradnji drugačije Europe, koja nije bazirana samo na vrlo upitnim ekonomskim parametrima,  već na aktivnom uključivanju njezinih građana.

Tako se razgovaralo o kulturi kao četvrtom stupu održivog razvitka (uz gospodarstvo, socijalnu uključenost i okoliš, o čemu je govorio Jordi Pascual, koordinator platforme Agenda 21 for Culture), o ulozi umjetnosti i kulture u urbanom, ruralnom i uopće teritorijalnom razvoju kao i o (još uvijek utopijskoj) ideji drugačije kulturne diplomacije koja se temelji na širem i protočnijem shvaćanju granica te na dijalogu i razmijeni. Iako postoji opći koncenzus o tome da su umjetnost i kultura nužne našim društvima, što su među ostalim potvrdili i predstavnici Europske komisije (od video govora predsjednika Komisije Josea Manuela Barossa preko intervencija predstavnika Opće uprave za obrazovanje i kulturu (DG EAC) – Xavier Troussard i Ann Branch), kao ključno pitanje postavilo se kako kulturni sektor može dokazati i pokazati građanima i političarima da je doista bitan. U tom smislu nužno je uspostaviti nova mjerila društvenog razvitka, koja se ne oslanjaju isključivo na financijske pokazatelje poput BDP-a već uključuju brojne druge parametre kvalitete života, odnosno onog što se naziva ‘well-being’ (dobrobit, blagostanje ili jednostavno: smislen i kvalitetan život pojedinca i zajednice). Brojna već provedena istraživanja, o kojima je govorila Monika Kosinska, glavna tajnica organizacije European Public Health Alliance (EPHA), pokazala su da su za zdravlje pojedinca (pod čim se podrazumijeva emocionalna i fizička dobrobit pojedinca, a ne stanje ne-bolesti) ključna četiri elementa na kojima se temelji i tzv. društvena medicina: stanovanje, radno mjesto, hrana te pristup zajednici i kulturi. Kultura tako predstavlja ključnu društvenu vrijednost, što potvrđuje i OECD-ov ‘indeks boljeg života’ koji u mnogim od 11 parametara podrazumijeva kulturu (Your Better Life Index), kako ga je predstavila Sue Kendall-Bilicki. Ili, kako je istaknuo Robert Manchin, direktor Gallupa za Europu, aktivno sudjelovanje građana u kulturnom životu zajednice, ključno je za širenje pokreta za dobrobit i za promjenu sadašnje dominantne ‘religije življenje’ u kojoj prevladavaju ekonomske vrijednosti.

No, jasno je zaključeno, sama istraživanja i mjerenja, koliko god da su bitna, nisu dovoljna. Naime, naivno je misliti da se političke odluke donose samo na temelju egzaktnih dokaza odnosno da se donose isključivo racionalno. One ipak prije svega reflektiraju odnose moći i utjecaja. Stoga je nužno ne samo izaći iz logike podijeljenosti na sektore, iz vođenja sektorskih borbi, već zajedno sa svim onima koji se bore za društvenu dobrobit (od zaštite okoliša, preko radnih prava do zdravlja pojedinca i društva) zauzeti aktivnu političku poziciju. Kao jedan od primjera takvog aktivizma, Katarina Pavić, koordinatorica mreže Clubture, pokazala je nastojanja hrvatske nezavisne kulture i njene borbe (zajedno s drugim akterima) za javna dobra.

Mark Dubrulle, predstavnik međunarodne organizacije Club of Rome, upozorio je kako trenutna financijska kriza jasno pokazuje da smo došli do limita ideologije neprekidnog i bezgraničnog rasta te da je upravo kriza prilika za promjenu paradigme, promjenu zastarjelih društvenih institucija i za usmjeravanje društva prema održivom svijetu. Stojan Pelko, teoretičar filma, politički i komunikacijski strateg, istaknuo je da su umjetnost i kultura laboratorij novih društvenih trendova budući da se upravo u tom polju postojeći društveni konflikti iznose na vidjelo te nakon toga konsolidiraju i stvaraju neku novu društvenu vrijednost.

Kultura u novom proračunu Europske unije

Trenutni prijedlog EU proračuna (Višegodišnji financijski okvir 2014 – 2020) predviđa ukupno povećanje, što uključuje i povećanje proračuna za kulturu. Međutim, pregovori su još u toku, a ključni datum je 22. i 23. studeni kada se održava EU samit. Dosta zemalja članica protivi se povećanju proračuna Unije. Glavna borba se vodi oko najvećih europskih fondova – onog za poljoprivredu (koji će vjerojatno više-manje ostati u predviđenim okvirima), Europskog socijalnog fonda (ESF, koji je prema sadašnjem prijedlogu uglavnom sveden na pitanja zapošljavanja, dok su ostala bitna socijalna pitanja stavljena na stranu) te Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF-a) iz kojeg su se do sada financirali brojni infrastrukturni i drugi razvojni projekti, od kojih su mnogi uključivali kulturu. Najveća je opasnost, priča se po hodnicima, da se tokom ovih pregovora bitno smanji, ako ne i ukine, ERDF.

Što se tiče programa izravno namijenjenih kulturi, umjetnosti i medijima, dosadašnja dva programa (Kultura i Mediji) spajaju se u jedan pod nazivom Kreativna Europa (Creative Europe). On je dio financijske omotnice koja obuhvaća građanstvo, slobodu, sigurnost i pravdu te koja iznosi samo 1% ukupnog proračuna EU. Budući da se najavljuju rezanja, CAE je na svojoj skupštini odlučila da u se svojim daljnjim intenzivnim zagovaračkim aktivnostima neće baviti isključivo interesom kulture, već će nastupiti zajedno s drugim akterima civilnog društva u cilju očuvanja već ionako sitnih predloženih razina proračuna pojedinih programa, kao i za očuvanje ERDF-a.

Za program Creative Europe u trenutnom prijedlogu proračuna predviđeno 1,8 milijardi eura za idućih 7 godina, što je povećanje od 37%. Od toga je okvirno predviđeno 30% za programe kulture i umjetnosti u užem smislu (uvjetno rečeno, neprofitni dio) i 55% za audio-vizualni sektor (film, televizija i video-igre). 15% predviđeno je za Međusektorski pod-program koji se sastoji od garancijskog fonda za kreditiranje projekata u kulturi te od različitih mjera vezanih uz razvoj znanja, kulturne politike, istraživanja i slično. Unutar pod-programa Kultura definirana su dva glavna prioriteta: razvoj kapaciteta i transnacionalna cirkulacija. Unutar ovog prvog, istaknuta je podrška kulturnim djelatnicima za razvoj znanja i vještina vezanih uz tzv. digitalni pomak, zatim pomoć za internacionalizaciju karijera umjetnika i profesionalaca u kulturi te jačanje europskih i međunarodnih mreža u svrhu olakšanja pristupa novim profesionalnim prilikama. Vezano uz transnacionalnu cirkulaciju, ostaje podrška za međunarodne turneje, događanja i izložbe kao i za književne prijevode, a dodaje se podrška izgradnji publike.

Dakle, suradnja i mobilnost ostaju prioriteti, no kao novi prioriteti posebno se ističu uspostavljanje novih mjerila za doprinos kulture te razvoj publike. Važno je da se Komisija odmakla od prvotnog shvaćanja razvoja publike u uglavnom tržišnom smislu, zahvaljujući lobiranju europskih mreža, prije svega CAE,  te da je taj koncept proširen na participaciju, komunikaciju s publikom, njihovo uključivanje, umjetničke eksperimente i slično. Takav pristup potvrđen je i na skupu European Audience: 2020 and beyond, na kojem su predstavljeni raznoliki primjeri dobre prakse – od onih uvjetno rečeno komercijalnih, preko onih socijalno orijentiranih do onih posvećenih komunikaciji s publikom kroz umjetnički eksperiment. Primjeri se mogu pogledati ovdje.

Puno drugih detalja se za sada ne zna, no oni će biti razrađeni nakon donošenja političke odluke o ukupnom proračunu Unije. Ako se pak članice EU ne dogovore oko budžeta, postoji mogućnost da će doći do jednogodišnjeg raskoraka u kojem neće biti poziva za predlaganje projekata. No čak i u tom lošem scenariju, postoji mogućnost da Komisija organizira neki oblik pilot programa.

Europske prijestolnice kulture

Prvi dan skupa Culture in motion bio je posvećen europskim prijestolnicama kulture. Prezentirana su iskustva 20-ak gradova – bivših, sadašnjih i budućih kulturnih prijestolnica. Iako je bilo različitih preporuka, ono što se može izdvojiti kao ključno i što je iskustvo baš svih gradova, je nužnost uključivanja lokalne zajednice, kako one profesionalne, tako i one šire, i to od samog početka planiranja programa i aktivnosti vezanih uz tu nagradu. Hrvatska je predviđena za 2020., no cijeli proces već sada treba započeti budući da će se odluka o tome koji od zainteresiranih gradova iz Hrvatske dobiti ovaj naslov morati donijeti već 2014. Osim samog koncepta programa prijestolnice, potrebno je već sada planirati i velike investicijske projekte, kako bi se osigurala pozicija u strukturnim fondovima za njihovo financiranje. No, čini se da bi veliki problem naših gradova mogao biti to što je po novoj proceduri postavljen uvjet da oni imaju završene strategije razvoja te kulturnu strategiju. Hoće li naši gradovi biti spremni na takav poduhvat ostaje za vidjeti. Svakako ne ulijeva nadu činjenica da na ovoj konferenciji nije bilo ama baš niti jedne osobe iz makar i jedne gradske uprave u Hrvatskoj. No, možda treba pričekati da se probude, nadamo se najkasnije u proljeće. Možda do tada netko barem pročita dostupne dokumente i preporuke.