POGON INFO

Pogon JEDINSTVO | velika dvorana | 25.09. 2012. u 19:oo h + 26.09.2012. od 16:00 do 21:00 h | ulaz besplatan |
organizator: Galerija 90-60-90
 Video radovi jedne osobe potječu iz njezinih različitih životnih razdoblja, no, istodobno i u istom prostoru, svojevrsno su upoznavanje s tom osobom.

Iako prezentirani video radovi imaju različite teme i interese, s obzirom na domenu privatno – javno, oni tvore cjelinu, baš kao što je i svaka osoba cjelina međusobno povezanih sustava vrijednosti, interesa, motiva, stavova… te svih biološki datih i stečenih osobina koje su u međusobnoj interakciji.

Osobine pojedinca/pojedinke nastaju u procesu interakcije s okolinom te u jedinstvenom načinu prilagodbe pojedinca/pojedinke njegovoj/njezinoj okolini. Svaka je osoba jedinstvena prema načinu na koji rješava svoj ljudski problem, smatra Fromm, no ističe i da je slična ostalim ljudima, budući da s njima dijeli općeljudsku situaciju i njoj svojstvene egzistencijalne dihotomije.

Važno je, stoga, neprekidno promatrati samog sebe, svoju okolinu te ono što nas je odredilo i određuje nas. Ovi video radovi istražuju upravo to: intimno, društveno, povijesno, etičko… Sve ono što njihovu autoricu definira kao osobu.

Na izložbi će bit prikazani slijedeći video radovi:

MY WAY, 2006, 1’4’’

MENTAL PRISON, 2006, 3’11’’

MATERIAL GIRL IN A MATERIAL WORLD, 2010, 1’17’’

REKONSTRUKCIJA, 2009, 15’32”

ZORRO PROJECT, 2008, 16’13’’ RIBE (dio instalacije Home Sweet Home), 2003

 

Sonja Vuk završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (nastavnički odsjek/slikarstvo); Akademiju likovnih umjetnosti i umjetničkog obrazovanja u Tilburgu, Nizozemska (trodimenzionalni odjel) te poslije-diplomski studij iz trodimenzionalne umjetnosti na istoj. Stekla je titulu magistra umjetnosti iz videa i novih medija na Akademiji za likovnu umjetnost i oblikovanje u Ljubljani, Slovenija te pohađa doktorski studij iz likovne pedagogije na Pedagoškom fakultetu u Ljubljani.
Sudjelovala je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama te video festivalima u Hrvatskoj, Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Grčkoj, Islandu, Estoniji, SADu, Velikoj Britaniji, Švedskoj, Nizozemskoj, Poljskoj, Argentini, Meksiku, Italiji, Indiji, Japanu, Jordanu,Turskoj, Bosni i Hercegovini, Španjolskoj, Kini, Venecueli, Sloveniji, Armeniji, Rumunjskoj, Latviji i Libanonu,  na mjestima kao što su Muzej suvremene umjetnosti, Hrvatska; White Columns, New York, SAD; Flint Institute, Michigan, SAD; International Musum of Women, San Francisco, SAD; Akureyri Art Museum, Island; Kunstlerhaus, Graz, Austrija; Tallin Art Hall, Estonija; Arnolfini, Bristol, Velika Britanija, KHM Keln, Njemačka itd.
Dobitnica otkupne nagrade Sveučilišne biblioteke na 21. salonu mladih, Zagreb i dobitnica jednakovrijedne nagrade na IX. Triennalu kiparstva, Zagreb.
Bavi se instalacijama, video umjetnošću te socijalnim i edukativnim projektima.
Njezini radovi nalaze se i u zbirkama – Sveučilišna biblioteka (fundus crteža), Zagreb,Hrvatska; Institut za suvremenu umjetnost, Dunaujvaros, Mađarska; International Museum of Women, San Francisco, SAD; Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, Hrvatska.
Zaposlena je  na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

 

…………………………………………………………………………………………………

 

O video radovima – Sonja Vuk

 

MY WAY, 2006, 1’4’’

Naslov i početna ideja proizlaze iz buntovne Sid Viciousove izvedbe pjesme «My way».

Specifičan način pjevanja evocira dozu buntovništva no ipak i nedostatak snage da se išta promijeni.

To je shema koja se redovito događa u svakodnevnom životu tzv. odraslih.

Na kraju spoznamo da smo ipak prilično određeni time kako smo odgojeni, svjesnim i nesvjesnim posljedicama obrazovanja, političkom klimom u raznim periodima života, tradicijom, religijom, društvenim i povijesnim kontekstom, obiteljskim odnosima… Gotovo da je unaprijed određeno što smo bili, što smo željeli biti i što smo postali, kako izlazimo na kraj s našim inhibicijama, da li smo više ili manje uspješni u životu, putevima koje biramo ili koji su nam nametnuti kontekstom života…

Moja generacija je odrastala kao dobri Titovi pioniri. Značenje te riječi smo naučili već tijekom primanja u pionire prvih dana osnovne škole: P – pošten, I – iskren, O – odan, N – nepokolebljiv, I – istinoljubiv, R – radišan.

To je bilo optimističko vrijeme djetinjstva kada se očekivalo od nas da slijedimo te ideale.

Istovremeno smo sami imali snove o budućnosti, o tome što želimo postati, čime se želimo baviti, kako želimo živjeti… No, osobne priče odrastanja nekako su iskrivile ideale iz djetinjstva. Često postajemo suprotnost vlastitim snovima ni ne znajući kako i kada se to dogodilo.

Iako se ponekad pobunimo, najčešće se ne pobunimo dovoljno snažno protiv našeg puta koji je unaprijed određen ili nas određuje. Sve ono čime, na tome putu, nismo zadovoljni najčešće poslušno «gutamo» u sebi.

 

MENTAL PRISON, 2006, 3’11’’

Prostor u kojem postojimo određen je ili kreiran našim odgojem, društvenim okolnostima, socijalnim statusom, kulturom, religijom itd. uglavnom svime što nas određuje na svjesnoj i nesvjesnoj razini. Na taj način naš fizički prostor postaje mentalni prostor.

Kućanica pleše u burki, simbolu tradicije i religije. Oblik burke predstavlja evokaciju šatora za jednu osobu, mjesta usamljenosti i izolacije, a tekst pjesme «One» s albuma Magnolia, pjeva o usamljenosti.

Zarobljena između predrasuda društva i ispunjenja vlastitih snova, današnja žena još uvijek izabire život u nečijim tuđim snovima.Tako uskače u sliku društva o sebi, često misleći kako je to ono što je najbolje za nju. Zbog toga, isprva, pleše sretna i ponosna na svoju novu kuhinju,ali kada otkrije granice i ograničenja realnog prostora, počinje osvještavati ograničenja unutarnjeg,mentalnog prostora.

 

MATERIAL GIRL IN A MATERIAL WORLD, 2010, 1’17’’

Postoji nekoliko “propisanih” vrijednosti koje ozbiljna žena mora imati u svom životu. Obrazovanje je obično na posljednjem mjestu, ako uopće i je na tom popisu.

Uglavnom smo procjenjivani na temelju materijalne imovine: koliko posjedujemo, koliko imamo…

Video govori o stvarnoj priči koja se dogodila u banci tijekom otvaranja računa. Istovremeno, pokazuje idealnu varijaciju istog života. U toj “savršenoj” varijaciji sve je posuđeno ili pretjerano – lagodan život pretvaranja, ali i društvene prihvaćenosti.  Ukoliko žena nema te “propisane” vrijednosti u svom životu – muža, dijete, auto, stan  i novac u banci, ona naprosto ne postoji.

 

REKONSTRUKCIJA, 2009, 15’32”

Priča teče kao kolaž niza slobodnih asocijacija kroz osobnu priču sjećanja, razmišljanja i stavova, a komentira život, djelo, utjecaj i ljubavni život  J. B. Tita, moje djetinjstvo u njegovom razdoblju, sve  nas koji smo bili u Baranjskoj koloniji – koliko smo obilježeni pričama iz djetinjstva, uspomenama, uzorima…

Kroz razmišljanje o Titu i ambijentu (dvorac Tikveš) osvrnula sam se i na moralnost  lova. Zatim, mi, kao umjetnici – koliko je opravdano da smo došli u Baranju u kojoj je 16%tna nezaposlenost, (u Vukovaru 19%tna, podaci iz 2009.) te se bavili „nadogradnjom“ dok drugi nemaju ni osiguranu „bazu“.

Nadalje, to vodi razmišljanju o opravdanosti fine arta, proizvodnje dopadljivih produkata naspram eventualnom poduzimanju stvarne akcije. Jesu li došla vremena kada je to prijeko potrebno i kroz umjetnost? Ili je, bez obzira na potrebe stvarne situacije, i dalje cjenjeniji „nedostatak savjesti“  u hermetičnoj okrenutosti sebi i tzv. „svom radu“?

Čitava priča, uključujući i razmišljanje o socijalnom mrtvilu tog dijela Lijepe naše, zahvaljujući nesposobnoj politici/političarima, ilustrirana je krajnjom suprotnošću – idiličnom i bogatom prirodom, gotovo putopisom.

 

ZORRO PROJECT, 2008, 16’13’’

Ovaj eksperimentalno-dokumentarni video  svojevrsna je dokumentacija socijalnog umjetničkog projekta održanog 2006. godine u Galeriji / čitaonici VN s redovitim posjetiteljima koji su, gotovo isključivo, umirovljenici.

Projekt se bavi njima, koji su na marginama u svim aspektima hrvatskog društvenog i političkog života. Potreba za poduzimanjem onog što je u mojoj moći, potaknula me je da uzmem identitet junaka poznatog po borbi za prava siromašnih i obespravljenih. Budući da je običavao dobra djela raditi anonimno, takvu praksu slijedim i ja tako da su javnosti predstavljena samo imena sponzora i sudionika.

Prisustvovanju događanjima bili su pozvani i političari.  Time sam htjela potaknuti na djelovanje one koji imaju stvarnu moć.

Sponzori i javnost bili su uključeni u projekt na različite načine. Tijekom šest dana odvijanja projekta na tisuće e-mailova javnih osoba, novina i novinara, različitih društvenih i kulturnih djelatnika i institucija, svakodnevno je stizao pismeni i slikovni izvještaj o događanjima u Galeriji/čitaonici VN kao svojevrsno upozorenje o socijalnoj situaciji osoba treće životne dobi. Specifični cilj projekta bio je organiziranje slobodnog vremena ljudi treće životne dobi (redovnih posjetitelja čitaonice VN) u svrhu poticanja međusobne komunikacije te osobnog osjećaja zadovoljstva i važnosti.

 

RIBE (dio instalacije Home Sweet Home), 2003

Video propituje teror svakodnevnih životnih rituala. Da li i koliko često razmišljamo o malim, svakodnevnim ritualima pripreme hrane o kojima ovisimo? Onima koje radimo gotovo nesvjesno ili barem o njima ne razmišljamo?

Čišćenje ribe, vađenje očiju, igranje očima i iznutricama, simboliziraju ritual svakodnevne brige za hranu, a istovremeno i neizbježnu krvoločnost tog čina (nekadašnjeg lova).

Zatim, to je isprika, negacija i neutralizacija okrutnog procesa transformiranjem u igru.

 

COSMOCLUB, 2004, dio video instalacije, 2x 11’13”

Osnovna ideja potaknuta je izvjesnim «VODIČEM KROZ FANTAZIJE» koji je objavljen u časopisu COSMOPOLITAN u siječnju 2004. godine, a koji obećaje da je «trenutno zadovoljstvo zagarantirano» instant uputstvima za osvježenje seksualnog života ljudi u ljubavnoj vezi.

Jasnom podjelom uloga i zadataka (Tko ste vi?,Tko je on?,Gdje se nalazite?,Što ste obukli?,

Što se događa?,Što on govori?,Što vi govorite?,Što radite?,Kako sve završava?) superiorni

autor(ica) teksta nastoji pomoći nemaštovitom pučanstvu. Tu je da pomogne svojim gotovim receptima ne bi li život ljudi što više nalikovao klišejiziranim životima junakinja i junaka iz raznih sapunica u kojima su svi, kako je poznato, uvijek lijepi i sexy te dobivaju najviše od života.

Osnovna preokupacija ovog video dijaloga je konflikt onog što nam se nudi kao savršena instant rješenja iz medija i reagiranje naše podsvjesti inhibicijama, asocijacijama itd.